Panzerkampfwagen III Ausf H

Panzerkampfwagen III Ausf H

We are searching data for your request:

Forums and discussions:
Manuals and reference books:
Data from registers:
Wait the end of the search in all databases.
Upon completion, a link will appear to access the found materials.

Panzerkampfwagen III Ausf H

The Panzerkampfwagen III Ausf H had been intended to be the first version of the Panzer III to use the 5cm KwK gun when 759 were ordered in January 1939, but the use of that gun on the majority of Ausf Gs and the imminent arrival of the improved Ausf J meant that only 308 would be produced.

The biggest change made to the Ausf H was the addition of extra 30mm armour plates on the hull front and rear and on the superstructure front. This gave the Ausf H 60mm armour that was effectively immune to fire from the main anti-tank guns in use in 1941, but did increase the weight of the tank. To compensate for the extra weight the Ausf H used the 40cm wide tracks first used late in the production of the Ausf G. These wider tracks also required a redesign of the wheels. Stronger torsion bars were added at the same time, as was a new transmission. The Ausf H was used in the Balkans, Russia and North Africa.

Panzerkampfwagen III Ausf H
Sd Kfz 141
7 Serie Zugführerwagen/ 7 Serie ZW

Number produced: 308
Produced: October 1940-April 1941
Hull Length: 5.41m/ 17ft 9in
Hull Width: 2.95m/ 9ft 8in
Height: 2.44m/ 8ft
Crew: 5 (Commander, gunner, loader, driver, radio operator)
Weight: 21.8 tons
Engine: Maybach HL120TRM
Max Speed: 40km/hr/ 24mph
Max Range: 165km/ 102 miles
Armament: One 5cm KwK L/42, plus one 7.92mm MG 34 in turret and one in front of superstructure






Top/ Bottom


30mm/ 1.2in

30mm/ 1.2in

30mm/ 1.2in

10mm/ 0.4in


60mm/ 2.4in

30mm/ 1.2in

30mm/ 1.2in

17mm/ 0.66in


60mm/ 2.4in

30mm/ 1.2in

60mm/ 2.4in

16mm/ 0.62in

Gun mantlet

37mm/ 1.45in

Bookmark this page: Delicious Facebook StumbleUpon



It is the Afrika Korps Panzer III. It was built in June 2014.

In recent days, I’m heavy into a WWII strategic PC game called “Hearts of Iron III” and it’s a very addictive one. Playing the Japanese military and was influenced next model is Zero fighter, or the Imperial Army tank, I thought. But every day it’s very hot and I decided to make North African front Pz. Kpfw. III Ausf H. By the way, we had the World Cup Soccer match of Japan team, which we supported, but unfortunately, Japan has been defeated….. For a change, I’ll make this model.

Now making many small parts and attaching to the chassis. It’s not the special meaning of the runner tips in the small plate…

Because there are many mistakes in the instruction manual. The indication is unmatching with the pictures and parts numbers. It can be completed if I had little mistakes but checking them again and again. The plate armor connecting to the gun turret as the photograph is one of the mistaken indications obviously. The big part which I cut by mistake became a workbench of the photo-etched parts cutting.

Dragon model’s Pz. Kpfw.3 has a strange process of assembly. Firstly left and right fender and upper parts are made and joint them all to the chassis later.

After a long time, I touched again this kit, I almost forgot I was in the stage of making panzer III, recently I’ve been watching World Cup Soccer games and playing massive PC simulation games, Hearts of Iron INI, Europe Universalize INI, Skywrite… Addicted… The backside is reproduced very accurately.

Commander’s hatch’s 360 degrees periscopes are good mechanism as these clear parts.

Dragon Model’s kit has nearly 20 pieces of runner groups like A to U, hard assembling as usual. And another thing, the difficulty in understanding of the instruction manual. Some parts I made it up from imagination here and there, but I think there is not so big mistake.

The commander hatch is movable. One side is damaged at the root and I could not make movable, only one side success. When I display it, maybe I fixed it because it’s so fragile.

Very nice parts connection. I’m worried about some big component to finish up to joint very last stage, but there’s no problem.

I attach the metal wire for the light cord, these are included in this kit, it’s perfect. 3 has many variations released from Dragon Models and there are many parts remained as many as I can make another tank.
3 is always cool .

I have remaining tank crews of this German Africa Corps Artillery and Panzer crew kit. I suppose they are a very nice combination with this tank. I have already made the artillery crew in the 5t Diana section, if you have interested in them, please refer it.

Because each of these heads and cap is not good joint, I use my putty to bury the gap. They have a natural proportion. But the right soldier is more well-built man.

I restored the hair with putty. As for the soldier who had the booklet such as the map book or tactics plan book, I scratched the side with my needle for real. The expression is quite good with both crews.

Every day so hot as the modeling thinner may self-ignite… My pet rabbit is deep sleeping in the next room where the air conditioner nicely worked, but I opened up the window fully and blew on surfacer first of all.

Next, I blew German gray. Why?

Because I’ll try one of the techniques named in Japan, hair spray method. The situation is that this tank painted with German gray at first and does the expression of came off partially the dark yellow painting. Easily explain the hair spray method, coating in order of lacquer paint, hair spray, water-based paint, and to destroy the water-based paint melting the alcohol (water?) based hair spray. It is a personal sense when I used water to melt, it’s like to destroy the coating when I used alcohol thinner, it’s like melting. This time I mainly rubbed the coating with water.
Originally, European modeler uses this technique because they are able to use only water-based acrylic paint, in some way or another, try to express the coating peel off situation.

So I painted the dark yellow of the aqueous hobby color. I used water-based paint after an interval of ten years. I have devoted myself to Humbrol Enamel for a while, now I like lacquer paint.

I soaked water on the coating and tearing them off little by little. I think a good feeling of irregularity was reflected. Some modelers blow clear on the based color and protect German gray strongly. This example, I didn’t use clear because I think the lacquer paint German gray was very tough. I hope to get more reality after the washing and dry brushing process.

I completed turret painting of using the hair spray method. OVM was almost painted and I can see the goal at a short distance.

I painted a tank crew basic painting. Considering they are in North Africa, finished work will be dustier.

Pz.Kpfw.III tanks are the main middle tank which roles an active part of the early to middle stage of World War II. There were from type A to N, simple explanation, Type H, arms 5cm gun 42-caliber and has additional armor. Approximately 300 H types were produced.

Pz.Kpfw.III changed to long gun barrel and continue being strengthened with a 7.5cm gun, but as the tank development competition with the Soviet Union advances, this tank cannot compete with its arms, and the leading role of the tank battle changes to Panter and Tiger I, Tiger II.

Kpfw.III often fights against T-34. For the Soviet, Union tank has the offensive and defensive ability exceeded, Kpfw.III covered the weak point as the high-level training and careful planning tactics using radio communication and coordinated tank battle.

Seeing from backward, there is remaining brush attaching on wire rope. I need to repaint later.

The marking is the 15th armor division, which had severe battle experience with the 21st armor division under the control of General Rommel in North Africa. Palm tree marking is nice taste.

The brown box is a jack stand, I think I could paint well. This time I used the hair spray method and this technique is effective to depict detailed random paint peel off expression.

50mm anti-tank gun has big power in North Africa and was able to overthrow almost British armored cars and tanks, but had a hard time when the M3 medium tank Grant appeared.

I tried hair spray technique this time. I draw irregular dark yellow painting falling off by exposing the German gray at random. While I do the washing, I felt the contrast of peel-off area seem to change softly. Considering it harmonized or blur? I suppose this level taste is natural and wholly harmonized.

I attached two desert tank crew. The right soldier seems to really like a fight. The soldier with the left, holding strategy book has a slightly too big white of the eyes?

It is a back shot. The military uniform which faded a little brings up the image of the veteran soldier.

Because microparticle dust entered at every gap in the desert, like these men, they wound up scarf around the neck.

Figure height is 4-5cm. I displayed Zippo aside.

Actually, is it such a feeling when I look up in a life-sized glance? Climbing up to a hatch is quite hard. When it is in North Africa, the iron plate is burning. Red and blue scarves are a very good accent.

Mmm, to be frank, there are many parts which I’m thinking I should have done more detailed work and many parts of doing well done. It’s hard to get the satisfaction of 100%. After taking photographs, I noticed many things.

The side of the chassis was flat and monotonous, I painted randomly like a marble pattern. The metal parts which were rubbed are dry brushed with metallic color.

Satisfaction and sense of accomplishment are higher than the III tank which I made before. Though there are more improvements, it’s very cool generally. Even the figures are injection plastic, I have much to gain the finish up for expressive facial signals.

I am interested in models of tanks, airplanes, ships, military figures, I build it little by little when I feel like it. I am also interested in the history of war. My starting is Tamiya’s Military Miniature series in the elementary school.
From elementary school through university students repeatedly suspend and restart my modeling, it’s about 25 years of this hobby’s history.
Born in February 1970, I live in Tokyo. From February 2007 I was quietly doing a site called “Miniature-Arcadia”. It is being transferred to this blog with the same name from December 2016. My update pace is uneven, but please come to see here occasionally.

Ammus/iskukulma Tyyppi: Paino: Nopeus: Etäisyys:
(kg) (m/s) 100 m 500 m 1000 m 1500 m 2000 m
- PzGr 39 / 30° APCBC 2,06 685 54 46 36 28 22
- PzGr 40 / 30° APCR 0,925 1050 96 58 0 - -

Keskiraskaat Panzerkampfwagen III -sarjan taistelupanssarivaunut oli alun perin suunniteltu Saksan panssarijoukkojen päätaisteluaseeksi. Pz.Kpfw. III -vaunut olivatkin mukana vuoden 1939 sotaretkellä Puolaan, sekä vuonna 1940 Norjassa, Tanskassa ja Ranskassa. Vuonna 1941 vaunut ottivat osaa Balkanin sotaretkeen, sekä taisteluihin Pohjois-Afrikassa. Kesäkuussa 1941 alkaneen operaatio Barbarossan (hyökkäys Neuvostoliittoon) alussa Pz.Kpfw-III -vaunut muodostivat pääosan Saksan panssarivaunukalustosta. Se havaittiin kuitenkin pian liian heikosti aseistetuksi puna-armeijan T-34 - ja KV-1 -panssarivaunuja vastaan.


Panzer IV var arbetshästen i de tyska pansarkårerna. Den användes på alla fronter under kriget och omarbetades löpande för att möta nya hot från motståndarna. Stridsvagnens historia började den 11 januari 1934 när armén lade fram planer utformade av Heinz Guderian på en medeltung stridsvagn med en maxvikt på 24 ton och en topphastighet på 35 km/h. Vagnen var avsedd att användas mot infanteri och skulle använda en grovkalibrig låghastighetskanon med spränggranater. Det fanns inga krav på att den skulle kunna bekämpa fientliga stridsvagnar.

Krupp, Rheinmetall och MAN producerade prototyper som testades 1935. Resultatet av testerna blev att Krupps design valdes för fullskalig produktion. Den första Panzer IV ausf A rullade av bandet i oktober 1937 och totalt 35 producerades det första halvåret.

Panzer IV var från början tänkt att endast sättas in mot infanteri och befästningar medan Panzer III skulle bekämpa fientligt pansar. För att uppnå detta fick PzIV den nya 75 mm KwK 37 L/24-kanonen, som var effektiv mot infanteri men som hade usel genomträngningsförmåga mot pansar. Den var dessutom inte speciellt träffsäker då eldröret endast var 180 cm lång, med låg utgångshastighet som följd.

Erfarenheter från slagfältet visade att PzIIIs 50 mms L/60-kanon inte var tillräckligt kraftig för att bekämpa modernare stridsvagnar på långa avstånd. PzIII hade stora problem mot Sovjets T-34 och amerikanska M4 Sherman, vilka båda hade kanoner med 75 mm eller grövre kaliber.

PzIV hade redan en 75 mm kanon och var det uppenbara valet för en stridsvagn med större pansarvärnskanon. Eftersom Wehrmacht var i akut behov av en stridsvagn som kunde bekämpa T-34 beställdes ausf F av PzIV som fick ett nydesignat torn med den nya 7,5 cm KwK 40 L/43 kanonen. Bredare hjul sattes också på för att kunna ha bredare band då vagnen blev tyngre med den nya kanonen. Den nya ausf F med den långa kanonen fick heta F2 för att skilja den från den gamla F med den kortare kanonen. Senare bytte man namn på F2 till G. I slutet av 1942 monterade man en ännu längre kanon, 7,5 cm KwK 40 L/48. Man uppgraderade ofta äldre PzIV med nya torn för att öka effektiviteten.

Dessa uppgraderingar gjorde att PzIV höll takten med nyare konstruktioner som Sherman och T-34. Produktionen fortsatte och stegrades även trots att den nyare Panthern gjorde entré, då PzIV var relativt billig och mycket pålitlig. Mot slutet av kriget var det vanligt att varje tysk pansardivision hade en bataljon med Panther och en bataljon med Panzer IV.

Ett litet antal PzIV gick till Tysklands allierade. Bulgarien fick 88 stycken som de senare använde mot tyskarna i slutet av 1944. Finland köpte 15 Pz ausf J som kom för sent för att användas mot Sovjet, men användes som träningsvagnar fram till 1962. Några PzIV hamnade i Ungern, Spanien, Rumänien och Jugoslavien. På 1950-talet köpte Syrien flera dussin PzIV från Sovjet, Frankrike, Tjeckoslovakien och Spanien och använde dem i "Vattenkriget" 1965 och Sexdagarskriget 1967.

Användning i Finland [ redigera | redigera wikitext ]

Finland köpte 15 st PzKpfw IV ausf J -stridsvagnar i slutet av fortsättningskriget men de anlände för sent för att användas i strid i fortsättningskriget men såg sedan strid i Lappland mot tyskarna. Dessa stridsvagnar användes senare i utbildningen och en av dem uppträdde som en sovjetisk KV-1-stridsvagn i den första Okänd soldat-filmen.


Sd.Kfz. 161 (KwK 37 L/24) Editovat

  • Pz IV A (BW/1) – motor HL 108 TR, pancéřování 14,5 mm
  • Pz IV B (BW/2) – nový motor HL 120 TR, čelní pancéřování zvýšeno na 30 mm
  • Pz IV C (BW/3) – menší úpravy
  • Pz IV D (BW/4) – čelní pancéřování 30 mm, boční 20 mm
  • Pz IV E (BW/6) – čelní pancéřování trupu zvýšeno na 50 mm, některé stroje dostaly přídavný pancíř věže o tloušťce 20–30 mm
  • Pz IV F (BW/7) – čelní pancéřování trupu i věže 50 mm, boční 30 mm

Sd.Kfz. 161/1 (KwK 40 L/43) Editovat

  • Pz IV F2 (BW/7) – dočasné označení pro Ausf. F s novým dlouhým kanonem s délkou hlavně 43 ráží, v červenci 1942 byly tyto tanky přejmenované na Ausf. G, první stroje měly jednokomorovou úsťovou brzdu, další již dvoukomorovou
  • Pz IV G (BW/8) – pozdější označení pro tanky s dlouhým kanonem, některé stroje měly přídavný 30mm čelní pancíř na trupu, později byly vyráběny s novým kanónem s délkou hlavně 48 ráží

Sd.Kfz. 161/2 (KwK 40 L/48) Editovat

  • Pz IV H (BW/9) – nový kanón s delší hlavní, vyráběny s čelním 80mm pancířem trupu, přidán boční pancíř "schürzen" pro ochranu před protitankovými puškami (používané zejména na východní frontě)
  • Pz IV J (BW/10) – vyráběna od roku 1944, odstranění všech "zbytečných" prvků (např. věž se na této verzi otáčela ručně) pro snížení výrobních nákladů
    – útočné dělo s kanónem 7,5cm KwK 40 L/48, vyrobeno 1 141 kusů – prototyp samohybného děla s houfnicí 10,5 cm L/28 – stíhač tanků s kanónem 7,5cm Pak 40 L/48 nebo 7,5cm Pak 42 L/70, vyrobeno přibližně 2 000 kusů – útočné dělo s houfnicí StuH 43 ráže 15 cm, vyrobeno 306 kusů – protiletadlový tank s 3,7cm FlaK 43, vyrobeno více než 200 kusů – protiletadlový tank s 2cm FlaK 38, vyrobeno 105 kusů – protiletadlový tank s 3,7cm FlaK 43, vyrobeno 45 kusů – stíhač tanků s 8,8cm PaK 43, vyrobeno 494 kusů – samohybné dělo s houfnicí FH 18 ráže 15 cm, vyrobeno 724 kusů
  • Australský Sentinel
  • Britský Cromwell
  • Kanadský Ram
  • Italský P26/40
  • Japonský Typ 2 Ho-I a Typ 3 Či-Nu
  • Sovětský T-28 a T-34-76
  • Švédský Stridsvagn m/42
  • Americký M3 Lee a M4 Sherman

V České republice se dochoval jediný tank, který je vystaven ve Vojenském technickém muzeu v Lešanech. Tank byl obnoven do podoby verze Ausf. H.

Dva tanky tohoto typu z výzbroje Československé armády se zachovaly na Slovensku v Muzeu Slovenského národního povstání v Banské Bystrici a na pomníku v Údolí smrti. Oba tanky přestavují typ Ausf. J z konce výroby a na obou se zachovaly poválečné československé úpravy.

Ideju o razvoju novog srednjeg tenka, koji će po svojim odlikama i naoružanju biti na granici s teškim tenkom, prvi je put dao general Heinz Guderian. Navodno je sam Adolf Hitler zatražio od Kruppa, Rheinmetall-Brosiga i MAN-a da razviju vozilo Begleitwagen (BW). Neki izvori navode da je oznaka vozila bila Bataillonsführerwagen. Specifikacija, objavljena 11. siječnja 1934., tražila je vozilo mase do 18 tona, najveće brzine 35 km/h i naoružan topom od 75 mm. Osnovna mu je namjena trebala biti borba protiv protivničkih tenkova kao potpora tenku Panzerkampfwagen III, a sekundarna uništavanje fortifikacija. Sve su tvrtke napravile po jedan prototip koji su testirani tijekom 1935. i 1936. Rheinmetall-Borsigov BW-Vk2001(Rh) rabio je izmijenjeni mjenjač preuzet s Neubaufahrzeuga. Krupoov BW-VK2001(K) i Maschinenfabrik Augsburg Nürnbergov AG (MAN) VK2002 (MAN) dobili su novi MAN-ov mjenjač. MAN je razvio i novi ovjes koji nije bio prihvaćen. Krupp se usredotočio na razvoj kupole dok se MAN posvetio usavršavanju mjenjača. Svi su prototipovi imali slične odlike, a pobjednikom je proglašen Kruppov VK 2001(K).

Nakon obavljenih testiranja, Kruppovi su stručnjaci tijekom 1935. obavili dodatna poboljšanja. Pošto su obavljena dodatna testiranja, Krupp je dobio prvu narudžbu za 20 tenkova. U travnju 1936. novi je srednji tenk dobio oznaku Panzerkampfwagen IV. Prva je serija označena kao Panzerkampfwagen IV Ausf A (Versuchkraftfahrezug 622). Iako neki izvori tvrde da su prvi Panzerkampfwageni IV isporučeni još 1936., većina navodi da je prvi serijski primjerak isporučen u listopadu 1937. Proizvodnja je dovršena u ožujku 1938., nakon proizvedenih 35 tenkova.

Već je inačica Panzerkampfwagen IV Ausf A dobila konfiguraciju koja će se zadržati do kraja proizvodnje. Posadu je činilo pet članova. Zapovjednik, ciljatelj i punitelj sjedili su u kupoli. Ispred njih, u prednjem dijelu vozila sjedili su vozač (lijevo) i radioperater (desno). Komunikacija među posadom obavljala se interkomom. Naoružanje se sastojalo od topa KwK37 L/24 kalibra 75 mm, te dvije strojnice MG13 kalibra 7,9 mm. Debljina oklopa bila je skromnih 15 mm, te je masa bila 18,4 tone. Za pogon je rabljen dvanaestcilindrični benzinski motor Maybach HL108TR snage 250 KS. Najveća brzina koju je mogao postići bila je 31 km/h, a autonomija 150 km.

Prvih pet primjeraka dovršeno je kao prototipovi namijenjeni daljnjim testiranjima. Preostalih 30 tenkova poslano je u borbene postrojbe. U operativnu su uporabu uvedeni 1. travnja 1938. Sudjelovali su u borbama u Poljskoj, Norveškoj i Francuskoj. Zbog pretankog oklopa iz operativne su uporabe povučeni u proljeće 1941.

Panzerkampfwagen IV Ausf B Uredi

Od početka je bilo jasno da je debljina oklopa od samo 15 mm premala za tenk razvijen potkraj tridesetih godina prošlog stoljeća. Zbog toga je njemačka vojska, svjesna da će deblji oklop značiti i veću masu, ipak zatražila da Panzerkampfwagen IV Ausf B dobije pojačani oklop s čeone strane. Tako je debljina oklopa čeonog dijela tijela, kupole i mantlete udvostručena na 30 mm. Zbog toga je masa povećana na 18,8 tona. Unatoč tomu najveća je brzina povećana na 40 km/h. Razlog se skrivao u novom benzinskom motoru Maybach HL120TR snage 320 KS. Ovaj se motor pokazao tako dobrim da će se rabiti na većini kasnijih inačica. Kako bi se optimalno iskoristila snaga motora, mjenjač s pet brzina ZF SRG75 zamijenjen je novim ZF SSG75 sa šest brzina. Povećanjem spremnika za gorivo autonomija je povećana na 200 km.

Prvi je serijski primjerak isporučen u travnju 1938. Do rujna iste godine isporučena su 42 tenka u toj inačici. Panzerkampfwagen IV Ausf B rabljeni su u borbama u Poljskoj, Francuskoj, na Balkanu i Rusiji. Već su iskustva iz Francuske pokazala da i oklop debljine 30 mm nije dovoljno debeo, te su svi tenkovi ove inačice naknadno opremljeni dodatnim oklopom. Svi su preživjeli Panzerkampfwageni IV Ausf B iz operativne uporabe povučeni potkraj 1943.

Panzerkampfwagen IV Ausf C Uredi

Panzerkampfwagen IV Ausf C u osnovi je bio identičan prethodnoj inačici Ausf B, uz tek neke manje izmjene. Od 300 naručenih tenkova isporučeno je tek 134. Šest je tenkova pretvoreno u nosače lansirnih mostova. Zbog preslabog oklopa naknadno je otkazana narudžba za preostalih 160 tenkova. Serijska proizvodnja trajala je od rujna 1938. do kolovoza 1939. U operativnu je uporabu uveden tijekom 1939. te je bio glavni oslonac njemačkih oklopnih snaga u Poljskoj i Francuskoj. Kako bi im se povećala oklopna zaštita, naknadno su na prednji i bočne dijelove tenka postavljene čelične ploče. Preostali tenkovi povučeni su iz operativne uporabe zajedno s tenkovima inačice Panzerkampfwagen IV Ausf B.

Panzerkampfwagen IV Ausf D Uredi

Svi nedostaci uočeni na inačicama Ausf B i Ausf C trebali su biti otklonjeni na inačici Ausf D. Zadržan je čeoni oklop debljine 30 mm, ali je bočni i stražnji podebljan na 20 mm, pa je masa povećana na 20 tona. Serijska je proizvodnja započela u listopadu 1939., prekasno da se tenkovi Ausf D pošalju u Poljsku. Iako je prvobitno naručeno 248 primjeraka, do svibnja 1941. isporučeno ih je 229. Ostala podvozja iskorištena su za proizvodnju dva samovozna topa, 16 za tenkove nosače lansirnih mostova, te jedan za transportera streljiva. Tijekom 1941. jedan je Ausf D testiran s topom KwK39 L/60 kalibra 50 mm. Tenkovi inačice Ausf D rabljeni su u borbama u Francuskoj, na Balkanu, Sjevernoj Africi i u Sovjetskom Savezu. Nikad nisu službeno povučeni iz operativne uporabe, već su tijekom 1943. prebačeni u postrojbe za obuku.

Panzerkampfwagen IV Ausf E Uredi

Najveća izmjena kod Ausfa E, u odnosu na Ausf D bila je novo podebljanje oklopa. Kupola je ostala s prijašnjim debljinama od 30 sprijeda i 20 na bokovima. Oklop na prednjem dijelu tijela podebljan je na 50 mm, a debljina mantleta na 35 mm. Kako su iskustva iz borbi pokazala da su potrebna dodatna ojačanja oklopa, naknadno su na prednju stranu nadgradnje (dio između tijela i kupole najčešće okomitih ili blago zakošenih stranica) dodane ploče debljine 30 mm. Tako je ukupna debljina oklopa povećana na 60 mm. Dodatne ploče od 20 mm postavljene su i na bočne strane tijela i nadogradnje, čime je ukupna debljina povećana na 40 mm.

Proizvodnja je trajala od rujna 1940. do travnja 1941., te su isporučena 223 tenka ove inačice. Rabljeni su u borbama na Balkanu, Sjevernoj Africi i u Sovjetskom Savezu. Nikad nisu povučeni iz operativne uporabe, a zadnji je primjerak uništen tijekom 1944.

Panzerkampfwagen IV Ausf F Uredi

Tijekom 1940. započele su intenzivne pripreme za operaciju Barbarosa - napad na Sovjetski Savez. Unutar tih priprema posebna se pažnja posvećivala oklopnim snagama, koje je trebalo ojačati i kvantitetom i kvalitetom. Zbog toga ne čudi da je narudžba za inačicu Ausf F bila 625 tenkova. Ona je podijeljena između tvrtki Krupp-Gruson (500 primjeraka), Vomag (100) i Nibelungenwerke (25). Na kraju je isporučeno 462 tenka ove inačice, i svi su došli iz Kruppa. Kako je priprema proizvodnje zahtijevala određeno vrijeme, svi tekovi proizvedeni u Vomagu i Nibelungenwerkeu dovršeni su u inačici Ausf F2.

Ausf F dobio je kompletni čeoni oklop debljine 50 mm, uključujući i kupolu. I bočni su oklopi povećani na 30 mm. Stražnji dio kupole također je podebljan na 30 mm, dok su tijelo i nadogradnja dobili oklop debljine 20 mm. Zbog toga je masa povećana na 22,3 t. Kako se ne bi smanjila pokretljivost, umjesto gusjenica širine 38 uporabljene su gusjenice širine 40 cm. Unatoč povećanju mase maksimalna je brzina i dalje bila odličnih 42 km/h, a autonomija 200 km.

Skoro svi Ausfi F završili su na Istočnom frontu, ponajviše kao popuna za već izgubljene tenkove, ali ih je manji broj uporabljen i za ustrojavanje novih postrojbi. Podaci pokazuju da je tijekom 1941. u Sovjetski Savez poslano 438 Ausfa F. Do lipnja 1942., unatoč novim isporukama njihov je broj smanjen na 208. Do početka bitke kod Kurska njemačke snage u Sovjetskom Savezu imale su samo 60 operativnih Ausfa F. Nakon Kurske bitke u operativnoj je uporabi ostalo tek nekoliko.

Panzerkampfwagen IV Ausf F2 Uredi

Jedno od najneugodnijih iskustava njemačkih snaga na početku borbi u Sovjetskom Savezu bio je "susret" s tenkovima T-34 i KV-1. Na njihovu sreću sredinom 1941. oba su tenka tek počela stizati u postrojbe te još nisu znatnije utjecali na ishod borbi. No, bilo je samo pitanje vremena kad će se na bojištima pojaviti stotine T-34. U skoro svakom pogledu T-34 je bio bolji od Panzerkampfwagena IV, a posebice uporabom topa F-34 kalibra 76,2 mm i duge cijevi. U usporedbi s njemačkim KwK 40 L/43, sovjetski je top bio znatno učinkovitiji. Tako je na udaljenosti od 1000 m probijao oklop debljine 61 mm. Povrh toga T-34 je imao i znatno učinkovitiji oklop od lijevanog čelika, koji su njemački topovi teško probijali. Zbog toga je 18. studenog 1941. odjel za nabavu njemačke vojske od Kruppa i Rheinmetall-Borsiga zatražio da u što kraćem vremenu razviju top kalibra 75 mm duge cijevi. Do ožujka 1942. top KwK40 L/43 bio je spreman za ugradnju u tenkove. Istog je mjeseca pokrenuta proizvodnja inačice Panzerkampfwagen IV Ausf F2. Do srpnja 1942. dovršeno je 175 Ausfa F2, te je još 24 Ausfa F prenaoružano novim topom. Iako je oklop ostao isti, novi je top donio povećanje mase na 23 t.

Zbog jednostavnosti označavanja 4. lipnja 1942. odlučeno je da se svi tenkovi opremljeni topom KwK40 L/43 označe kao Panzerkampfwagen IV Ausf G.

Panzerkampfwagen IV Ausf G Uredi

Nakon uspjeha s Ausf F2 sljedeća inačica Ausf G će postati prva koja će biti napravljena u velikim količinama. Naručeno je 1750 tenkova, od čega je isporučeno 1687. Proizvodnja je podijeljena između Krupp-Grusona, Vomaga i Nibelungenwerkea, a trajala je od svibnja 1942. do lipnja 1943. Prvih 1275 tenkova dovršeno je s topom KwK40 L/43, a u ožujku 1943. započela je ugradnja topa KwK40 L/48 još duže cijevi. Od lipnja 1942. svi dovršeni primjerci dobili su i dodatne oklopne ploče debljine 30 mm na čeonom dijelu tijela i nadgradnje. Masa je povećana na 23,5 t. Tijekom proizvodnje uvođena su brojna sitnija pobojšanja.

Borbena uporaba Ausfa G započela je nekoliko mjeseci nakon početka proizvodnje. Prva veća operacija bila je njemačka proljetna ofenziva koja je započela u lipnju 1942., a u kojoj je sudjelovalo 170 primjeraka. Tenkovi Ausf G bili su nositelji borbenih djelovanja tijekom bitke kod Kurska. Procjenjuje se da je u toj bitki sudjelovao 841 Panzerkampfwagen IV Ausf G. Iako se navodi da su u borbenoj uporabi ostali sve do kraja II. svjetskog rata, pitanje je koliko ih je zaista bilo sposobno za borbu tijekom 1945.

Panzerkampfwagen IV Ausf H Uredi

Najveći problem njemačke vojske tijekom 1943. godine, a koji će se protegnuti do kraja rata, bio je nemogućnost nadoknađivanja gubitaka, prije svega na sovjetskom bojištu. Posebno su bili veliki gubici aviona i tenkova. Zbog toga ne čudi da je inačica Panzerkampfwagen IV Ausf H, čija je proizvodnja započela u travnju 1943. ujedno i najbrojnija inačica Panzerkampfwagena IV.

U početku proizvodnje Ausf H je bio identičan inačici Ausf G, osim što je od početka ugrađivan top KwK40 L/48. Na osnovni oklopa debljine 50 mm dodavala se čelična ploča debljine 30 mm. Od lipnja 1943. umjesto dodatne ploče pokrenuta je proizvodnja tijela i nadgradnje s čeonim oklopom debljine 80 mm. Time je masa povećana na 25 t. Od prosinca 1943. započelo je postavljanje dodatnih čeličnih ploča i na bokove vozila. Do srpnja 1944. dovršeno je 3774 Ausfa H. U međuvremenu je u siječnju 1943. započela proizvodnja tenka Panther I, koji je razvijen kao izravan odgovor na sovjetski T-34.

Trideset je Ausfa H pretvoreno u samovozne topove Sturmgeschütz IV, a 130 u samovozne haubice Brummbär.

Panzerkampfwagen IV Ausf J Uredi

Iako je početak serijske proizvodnje tenka Panther trebao značiti i kraj proizvodnje Panzerkampfwagena IV, zbog ogromne potrebe za tenkovima to se ipak nije dogodilo. Zbog toga je razvijena inačica Ausf J, koja je u donekle bila korak unatrag, iako je donijela i neka značajna poboljšanja. Korak natrag bilo je zadržavanje razine oklopne zaštite s inačice Ausf H, unatoč činjenici da je u međuvremenu sovjetski tenk T-34 tijekom 1944. dobio još moćniji top ZiS-S-53 kalibra 85 mm. Povrh toga potkraj 1944. pojavili su se i prvi tenkovi T-44, preteča tenkova T-54 i T-55.

Kako bi se pojednostavila proizvodnja, uklonjen je sustav za električno pokretanje kupole i pripadajući elektrogenerator. Umjesto toga kupola se morala pokretati ručno. Dobiveni prostor iskorišten je za ugradnju dodatnog spremnika za gorivo, čime je autonomija povećana na 320 km. Neugodna iskustva s masovnim jurišima sovjetskog pješaštva dovela su do ugradnje sustava Nahverteidigungswaffe. Taj je sustav mogao ispaljivati dimne bombe ili rasprskavajuće granate razorne moći kao prosječna ručna bomba, a trebao je štititi tenk od napada pješaštva s male udaljenosti i s bokova. Kako se oklop pokazao preslabim, ubrzo je uslijedilo dodavanje novih čeličnih ploča. Neke su zavarene na osnovni oklop, a neke pričvršćivane kao odmaknute ploče. U prvom slučaju povećavala se otpornost na probojne granate, a u drugom na protuoklopne kumulativne projektile.

Serijska proizvodnja Panzerkampfwagena IV Ausf J započela je u lipnju 1944. i trajala je do ožujka 1945. Iako je prednost imala proizvodnja tenka Panther, proizvedeno je 1758 tenkova Ausf J. Proizvedeno bi bilo i znatno više primjeraka da proizvodnja nije bila ograničena samo na Nibelungenwerke. Krupp se usredotočio na proizvodnju protutenkovskog samovoznog topa Sturmgeschütz IV, a Vomag na lovac tenkova Jagdpanzer IV. Kako se bližio kraj rata gubici su se povećavali. Značajno povećanje gubitaka uslijedilo je nakon savezničkog iskrcavanja na Normandiju (6. lipnja 1944.). Tako tijekom Ardenske ofenzive (trajala je od 16. prosinca 1944. do 25. siječnja 1945.) osam njemačkih oklopnih divizija imalo 399 Panthera i 259 Panzerkampfwagena IV.

Panzerkampfwagen IV Ausf J ostao je u operativnoj uporabi sve do zadnjih bitki II. svjetskog rata na europskom tlu.

Vrh njemačke kopnene vojske nadao se da će u II. svjetski rat krenuti s oklopnim postrojbama naoružanim tenkovima Panzerkampfwagen III i Panzerkampfwagen IV. No, Hitlerova je agresivna vanjska politika uzrokovala početak rata četiri godine prije nego što je to prvotno planirano. Zbog toga su oklopne postrojbe koje su napale Poljsku uglavnom bile opremljene tenkovima Panzerkampfwagen I i Panzerkampfwagen II. Iako je Panzerkampfwagen IV bio treći po brojnosti, činio je tek 7% oklopnih snaga (1,445 Panzerkampfwagena I, 1,223 Panzerkampfwagena II i samo 211 Panzerkampfwagena IV). Zbog promašene politike naoružavanja poljska je vojska imala još manje tenkova koji su tehnički bili inferiorni njemačkim. Unatoč tomu hrabar otpor poljskog pješaštva naoružanog protutenkovskim puškama uzrokovao je znatno veće gubitke od prvotno očekivanih. Iako su se Panzerkampfwageni IV rabili kao potpora pješaštvu, izgubljeno je čak 76 primjeraka. Od toga je 19 trajno otpisano. Tijekom napada na Poljsku kao najveći se problem pokazao tanak oklop, zbog čega su svi preživjeli Panzerkampfwageni IV dobili dodatne ploče čeličnog oklopa.

Zbog male proizvodnje njemačke su oklopne snage 10. svibnja 1940. u trenutku napada na Francusku, Belgiju i Nizozemsku imale samo oko 280 Panzerkampfwagena IV. U usporedbi s oko 2440 tenkova to je zaista neznatan broj. Do tog trenutka proizvodnja Panzerkampfwagena III premašila je proizvodnju Panzerkampfwagena IV, te su oni postali nosioci djelovanja u Francuskoj. Francuska su iskustva ponovno potvrdila da je oklop Panzerkampfwagena IV pretanak, ali i pokazala da se top KwK37 L/24 kalibra 75 mm može "nositi" s francuskim i britanskim tenkovima (iako je bilo problema s tenkovima Somua S 35 i Char B1 bis). Zapravo njemačka pobjeda u Francuskoj nije ostvarena premoćnom kvalitetom njihovih tenkova, već prije svega premoćnom taktikom njihove borbene uporabe, prije svega snažnim prodorima po dubini teritorija i dobrom koordinacijom djelovanja sa zrakoplovstvom. Francuzi i Britanci su svoje tenkove grupirali u manje skupine kao potpora pješaštvu, dok su Nijemci formirali oklopne divizije koje su masovnim napadima probijale protivničku obranu. Kad bi je probili, ostvarivali bi duboke prodore u protivničku pozadinu, ne dozvoljavajući mu da ponovno formira učinkovitu crtu obrane. Zbog pretankog oklopa gubici Panzerkampfwagena IV bili su veliki. Od 10. do 20. svibnja oštećeno je 127 ovih tenkova, od čega je 14 moralo biti trajno otpisano. Od 21. do 31. svibnja gubici su se dramatično povećali čak je 63 Panzerkampfwagena IV trajno otpisano. Nakon okončanja bitke za Dunkirk, gubici su se naglo smanjili. Tako je do okončanja borbi 30. lipnja 1940. oštećeno tek 20 Panzerkampfwagena IV, a svi su popravljeni i vraćeni u postrojbe.

Prvi su Panzerkampfwageni IV stigli u Sjevernu Afriku u proljeće 1941. Njih 40 malo je rabljeno u borbama jer je top KwK37 L/24 bio potpuno neučinkovit protiv suvremenih savezničkih tenkova. Situacija se dramatično promijenila kad su stigli prvi Panzerkampfwageni IV Ausf F2. Prvih deset primjeraka došlo je u svibnju 1942. i odmah su se pokazali najboljim tenkovima na tom bojištu.

Prema izvješću njemačkog afričkog korpusa od 11. kolovoza 1942. Panzerkampfwagen IV Ausf F2 bio je sposoban uništiti sve protivničke srednje tenkove na udaljenosti od 1500 m, a lake na udaljenosti od 2000 m. Jedini je problem što se zbog dužine cijevi lako primijete te se odmah sva neprijateljska paljba usmjeri na njih. Zbog toga su ih rabili zajedno s tenkovima Panzerkampfwagen III, i to samo onda kad bi se morali sukobiti s teško oklopljenim tenkovima. Sve do kraja njemačkog djelovanja u Sjevernoj Africi Panzerkampfwageni IV Ausf F2 (ili Panzerkampfwageni IV special kako su ih lokalno nazvali) bili su nadmoćniji savezničkim tenkovima. Jedini je problem bio što ih nikad nije bilo dovoljno.

Daleko najteže bojište na kojem je djelovao Panzerkampfwagen IV (te svi ostali njemački tenkovi) bilo je sovjetsko. U samom početku napada na Sovjetski Savez njemački su tenkovi bili ili bolji ili podjednaki sovjetskim. Ali onda su na bojišta počeli u većem broju dolaziti tenkovi T-34 i KV-1. Povijest razvoja Panzerkampfwagena IV od 1941. do kraja rata zapravo je povijest pokušaja da se parira sovjetskim tenkovima. Do kraja II. svjetskog rata Panzerkampfwagen IV je izgubio tu utrku jer su ga T-34/85, a posebno T-44, premašili u svakom pogledu. U trenutku savezničkog iskrcavanja na Normandiju devet njemačkih oklopnih divizija imalo je 748 Panzerkampfwagena IV, uglavnom inačica Ausf G i H. Prve su borbe pokazale da su Panzerkampfwageni IV superiorniji tenkovima Cromwell, Churchill i Sherman M4A2. Tek su se tenkovi Sherman M4A4, Sherman Firefly i Achilles, te lovac tenkova M10 mogli ravnopravno "nositi" s njemačkim protivnikom. Nakon što prvi pokušaji uništenja savezničkog mostobrana nisu uspjeli saveznici su u Francusku počeli dopremati ogromne količine naoružanja, tako da su već kvantitetom nadmašivali njemačke mogućnosti. Njemački su kapaciteti, načeti neprestanim bombardiranjima i sve većim nedostatkom sirovina, polako slabili.

Vrhunac svoje borbene moći Panzerkampfwagen IV imao je od ljeta 1942. do ljeta 1943. Sveukupno je proizvedeno nešto manje od 9000 primjeraka ovoga tenka čime je postao najmasovnije proizvedeni njemački tenk svih vremena.

Prenamjene Uredi

Uz žestoko protivljenje Guderiana i drugih pripadnika njemačkih mehaniziranih snaga Hitler je donio odluku o gradnji novih oklopnih modela koristeći kao osnovu Panzer IV i njegove tvorničke kapacitete. Sveukupno nešto manje od 450 ovih tenkova je prenamjenjeno različitim tipovima kupola u protuzrakoplovne tenkove. Napravljeno je još i tristotinjak oklopnih vozila imena Sturmpanzer IV namijenjenih borbi protiv pješaštva i utvrđenih pozicija.

Opći bijes vojnog stožera izazvala je odluka o izgradnji velikog broja oklopnih vozila StuG IV na šasiji Panzera IV. Napravljeno je više od 1100 primjeraka unatoč mišljenjima da je StuG III dovoljno dobar i da nije trebalo smanjivati proizvodnju samog Panzera IV.

Najuspješnijom konverzijom ovog tenka na kraju postaje Jagdpanzer IV, vjerojatno prvo pravo moderno protutenkovsko oklopno vozilo. Bio je omiljen među njemačkim vojnicima i strah i trepet svih drugih. Uspjeh njegove niske siluete bez kupole sa 100 mm oklopa i topom od 75 mm bio je tolik da se razmišljalo o zaustavljanju proizvodnje Panzera IV u njegovu korist. Sveukupno je proizvedeno oko 2000 primjeraka ovog oružja koje se danas nalazi u brojnim muzejima Drugog svjetskog rata.

Uporaba izvan Njemačke Uredi

Tijekom rata ovaj tenk su koristili i Mađarska, Rumunjska, Finska, Bugarska, Španjolska, NDH i Turska. Vrhovni stožer Sovjetskog Saveza je čak bio izdao naređenja da se obvezno koriste zarobljeni tenkovi Panzer IV i njegove različite verzije, dok se istovremeno nisu koristili preoteti njemački Tigrovi.

U pedesetim i šesdesetim godinama dvadesetog stoljeća Panzer IV su još uvijek koristili: Bugarska, Finska, Jugoslavija, Španjolska, Sirija, Egipat i Jordan. Posljednji put je korišten u Šestodnevnom ratu 1967. godine kada je Izrael napao svoje susjede.

German Medium Tank Panzerkampfwagen III from Ausf. H to Ausf. N

Shipping after April 20, 2020.

German Medium Tank Panzerkampfwagen III from Ausf. H to Ausf. N

• 80 pages
• drawings sheets
• color profiles
• archival photos
• Matte coated paper
• Format (sizes): A4 (210x297 mm)
• Booklet binding

The IN COMBAT series is aimed for those who would like to quickly learn about fascinating history of specific vehicle, plane or ship. Every tome consist of most important information about history, versions and service of one combat machine.

Book has tens of pages in A4 format and consists of dozens of interesting photos, colour illustrations, technical drawings and maps. In every tome there is a free gift in form of masks or decals for modellers.

Minimonographs IN COMBAT are the answer to many requests from our readers who asked us to make such series.

Panzerkampfwagen IV

O Sd.Kfz. 161 Panzerkampfwagen IV ou Panzer IV foi um tanque médio projetado na Alemanha.

Numericamente, foi o carro de combate mais importante empregado pelas forças alemãs durante a Segunda Guerra Mundial.

Foi produzido até o final da guerra, pois não foi desenvolvido um veículo economicamente viável que pudesse substituí-lo. Inicialmente o modelo Panzer IV foi desenvolvido como veículo de apoio para a infantaria, com um canhão de 75mm de cano curto, adequado para disparar munição explosiva, mas incapaz de disparar contra a blindagem de outros carros de combate.

Quando a Alemanha invadiu a União Soviética em 1941 o Panzer IV era o maior tanque alemão, mas não tinha como se debater contra os tanques soviéticos como o T-34 e o KV-1.

Rapidamente foi necessário desenvolver versões mais capazes, que receberam mais blindagem e principalmente um novo armamento constituido por um canhão de calibre idêntico, mas de cano longo, que finalmente tinha capacidade para enfrentar em condições de igualdade o T-34, mas ainda com deficiência em algumas partes em comparação com o T-34.

O seu chassi foi empregado no desenvolvimento de inúmeros veículos blindados, indo desde blindados de reparo a veículos blindados anti-aéreos. O Panzer IV, assim como vários outros modelos alemães, britânicos, americanos e soviéticos, sofreram diversas modificações ao longo da guerra, ganhando inúmeras variantes. As primeiras versões eram armadas com canhões de cano curto de 75 mm, e era destinado a apoio a infantaria (o tanque foi inicialmente feito para esse propósito), mas começou a ser estudada uma modificação de emergência quando Adolf Hitler, viu os tanques franceses e britânicos destruidos durante a invasão da França em Maio-Junho de 1940. Novos modelos foram estudados e estudou-se a reconversão dos modelos existentes para receber novos canhões de 75 mm mais adequados para combater outros blindados.

Mais tarde as peças de cano curto de 75mm seriam aproveitadas para colocar nos carros Panzer III, uma vez que ele se provou ineficaz contra o T-34 e foi relegado a apoio a infantaria.

FOA001 1/6 Panzer IV Ausf.H Metal Kit

RESERVATION PRICE : Price is $699. Kit will come back in production when enough reservations are taken.

Item Name: 1/6 Sd.Kfz.161 Panzerkampfwagen IV Ausf.H

Item Product Number: FOA001

Item dimensions:
Weight: 23 kg/50 lbs.
Length: 98 cm/39 in.
Width: 48 cm/18.9 in.
Height: 44 cm/17.6 in.

Hull: Non-assembled laser-cut steel
Wheels/Tracks: Plastic
Detail parts: Mostly Resin/few White Metal

Tools Needed: Rivets, Rivet Gun, glue, filler, sandpaper, paint

Tools Supplied with purchase: Rivets

Now includes new detailed parts from Frontline Hobbies. New suspension system, double road wheels, return rollers, and more! Cast texture and serial numbers added.

Also includes the new Detailed Turret with metal working slats and open hatch. No interior detail included. Can be acquired separately

The Panzer IV Ausf. H, began production in June 1943 and received the designation Sd. Kfz. 161/2. This variant saw the integrity of the glacis armor improved by manufacturing it as a single 80-millimetre (3.15 in) plate. To prevent adhesion of magnetic anti-tank mines, which the Germans feared would be used in large numbers by the Allies, Zimmeritpaste was added to all the vertical surfaces of the tank's armor. The vehicle's side and turret were further protected by the addition of 5-millimetre (0.20 in) side-skirts and 8-millimetre (0.31 in) turret skirts. During the Ausf. H's production run, its rubber-tired return rollers were replaced with cast steel the hull was fitted with triangular supports for the easily-damaged side-skirts. A hole in the roof, designed for the Nahverteidigungswaffe, was plugged by a circular armored plate due to shortages of this weapon. These modifications meant that the tank's weight jumped to 25 tonnes (27.56 short tons), reducing its speed, a situation not improved by the decision to adopt the Panzer III's six-speed SSG 77 transmission, which was inferior to that of earlier-model Panzer IVs.

FOA Panzer IV Ausf.H un-assembled model is a FULL METAL kit (mild steel) assembled with 'pop rivets'. No previous experience with rivet is required. It takes about 15 hours to assemble the kit. Resin accessories are provided for the road-wheels, sprockets (with metal teeth inserts), idlers and other hull equipment. Includes accurate turret, working hatches, molded individual track links w/ pins. R/C upgrade available. The turret and body "Side Skirts" are sold separately .

Below is a video of FOA standard TTMS-HP motorization installed on a Panzer IV Hull

Watch the video: Inside the Chieftains Hatch: Panzer III Part 1